anabioza (grč. ἀναβίωσıς, anabíōsis: ponovno oživljavanje).
1. U biologiji, sposobnost nekih biljnih i životinjskih organizama da razdoblja velike hladnoće, vrućine ili suše prožive latentnim životom, a u povoljnim prilikama ponovno živnu. Anabioza je u biljaka prikriveni život sjemena; praživotinje i bakterije u nepovoljnim uvjetima stvaraju spore; dugoživci (Tardigrada) potpuno se osuše. Pojavu je otkrio Antoni van Leeuwenhoek u kolnjaka (Rotatoria).
2. U prehrambenoj tehnologiji, način konzerviranja hrane stvaranjem nepovoljnih uvjeta za rast i razmnožavanje mikroorganizama. Postiže se hlađenjem i zamrzavanjem, uklanjanjem vode iz hrane sušenjem i koncentriranjem, dodavanjem šećera ili kuhinjske soli te stvaranjem kontrolirane atmosfere izmjenom udjela pojedinih plinova u atmosferi.
